Njihova iskustva osobnog razvoja možemo grupirati u četiri kategorije:
1) svijest o sebi i učenje,
2) svijest o drugima i učenje,
3) samopouzdanje,
4) zadovoljstvo samim sobom.
Svijest o sebi i učenje Kroz iskustvo kulturne razmjene i komunikacije s osobama iz drugih kultura, volonturisti razvijaju i šire svijest o sebi, o vlastitim emocijama, vrijednostima, sposobnostima, ali i ograničenjima. Čak i ako pritom ne dođe do učenja novih vještina, oni svakako postaju sigurniji u svoje već postojeće vještine, što im može koristiti kasnije i u poslovnom životu. Svijest o drugima i učenje Radeći u grupi s dotad nepoznatim ljudima, volonturisti mijenjaju neka svoja ponašanja - uče se djelotvornijoj komunikaciji s drugima, manje su sebični, imaju više razumijevanja i izbjegavaju sukobe unutar grupe.
Trebali bi raditi zajedno kako bi se suočili s poteškoćama na koje nailaze. Samopouzdanje Kroz volonturističko iskustvo sudionici razvijaju samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti i vještine, organiziraniji su i odlučniji. Zadovoljstvo samim sobom Odvajanje od vlastitih društvenih grupa i percepcija, daje pojedincu mogućnost za razmišljanje o samome sebi, vezama s drugim ljudima, kao i o vlastitim životnim ciljevima. Drugačiji pogled na stvari, kao i ranije spomenuto povećano samopouzdanje zajedno dovode do zadovoljstva samim sobom.
Volonturisti nauče cijeniti ono što imaju, pogotovo ako rade s ugroženim skupinama ljudi. Potencijal volonturizma upravo leži u činjenici da volonteri mogu “postati”, a ne samo “biti”, da osim što pomažu drugima kroz volonturističko iskustvo i upoznavanje drugih kultura mogu pomoći i sebi.
Izvor: Stephen Wearing: „Volunteer Tourism: Experiences that Make a Difference“